GORIVO

Danas ćemo govoriti o jednom zanimljivom materijalu a to je glina. Što je to glina, kako se formira, koja svojstva ima i koja je njena uloga i primjena?

Svi mi smo isprobali kao djeca raditi s glinom.

Dobijete komad bijelog ili crvenog ‘blata’ i iz njega pokušavate napraviti model onoga što vam prođe kroz vašu maštu.

Glina je puno više od materijala koji se može koristiti za zabavu i kreativnost. Stvarna svrha i primjena gline je velika i značajna.

Što je glina?

Glina je zapravo zemlja. Sitno-zrnata zemlja. Ono što čini glinu da bude takva kakva je, su glinini minerali koje sadrži u sebi (kao npr.; kaolinit). Najveće i najpoznatije svojstvo gline je plastičnost.

Kada navlažite i smočite glinu, ona dobije plastičnost. Drugim riječima, postane polu-tekući, polu-čvrsti materijal. Kada rukama manipulirate njom, mijenjat će svoje oblike. Možete napraviti što god vaša mašta i vaše ruke su sposobne napraviti. Najfascinatnija odlika gline je da je dovoljno tekuća i mekana da se njom može manipulirati ali je također dovoljno čvrsta i tvrda da će ostati u tom obliku u koji ste ju oblikovali. Jednom kada ste završili svoje remek dijelo, sve što trebate je ostaviti ga da se osuši na zraku. Nakon nekog vremena što je provela na suhom zraku, sve molekule vode će nestati iz gline i jednom kada više nemamo vlagu i molekule vode, glina će izgubiti plastičnost i taj će komad gline postati tvrd kao kamen. Ali svejedno iako je tvrd i dalje je lako lomljivo i ako se ponovno navlaži opet će dobiti plastičnost. Ali ne želimo to, zar ne.? Želimo da jednom kada smo oblikovali naše remek dijelo, ono tako i ostane. Da postane tvrdo kao kamen, da ne puca lako i da bude otporno na vodu. Da bismo to ostvarili potrebno je ispeći glinu u pećnici. Jednom kada je glina ispećena na visokim temperaturama, ona postane tvrda kao kamen i više neće biti pod utjecajem vode i vlage.

Glina stvarno je vrlo ‘fleksibilan’ materijal. Ali ako ju ostavite u vodi, ona će se raspasti i više ju neće moći povratiti. Bit će zauvijek izgubljena.

Kao što smo rekli ranije, glina ima plastičnost zbog glinenih minerala i jedan od tih materijala je ‘kaolinit’. Kada spržimo glinu, kaolinit će se pretvoriti u neglineni komad koji se zove ‘metakaolin’. Tijekom daljnjeg zagrijavanja te gline, metakaolin će postati ‘mulit’, još snažniji mineral.

Čisti glineni minerali su bijele boje:

Vrlo je učestalo da prirodna glina je puna nečistih tvari i da odaju dojam crvene, odnosno smeđe boje zbog malenog udjela željezovog oksida.

Do sada smo naučili da je glina prirodna sitno-zrnata zemlja. Ali koja je razlika između šljunka, pijeska, mulja i gline?

Sve je to zemlja, ali koje je razlika među njima.? Glavna razlika je u veličini jednog sitnog zrna. Ovdje slijedi lista:

šljunak: > 2mm diameter
pijesak: 1/16 – 2 mm diameter
mulj: 1/256 – 1/16 mm diameter
glina: < 1/256 mm diameter

Dakle veličinom jednog zrna možemo zaključiti kakva su svojstva te zemlje.

Glina u principu ima svrhu u svemu. Škriljac, samostojeća stijena je napravljena iz gline. Istina je da su većina planina i stijena napravljene od gline i mulja. Mulj ima veća zrna i ne sadržava minerale gline. Smjesa pijeska, mulja i gline se zove ‘ilovača’. A znamo da je ilovača veoma plodna i bogata zemlja za uzgoj i sadnju. (bogata je zbog mnoštvo minerala koji se nalaze u njoj.) Pečenjem gline ili ilovače, možemo napraviti cigle a znamo da su cigle najkorišteniji materijal u izgradnji zbog svoje mogućnosti da mogu podnijeti veliku težinu. Glina se koristi za izradu cigla, za izgradnju kuća, izgradnju zidova, izradu posuđa i ostalih korisnih kućnih pribora i pomagala, u medicinske svrhe i za kreme koje su pogodne za kožu i lice.

Izrada posuđa. Lončarstvo

Kuća od gline

Cigle koje se dobivaju pečenjem gline

Kao što smo gore naveli, glina se može koristiti u medicinske svrhe i za njegu kože. Može pomoći pri problemima s probavom. I da, glina se može konzumirati oralno ali nije svaki tip gline i svaki način unosa glina siguran. Osobito je važno konzultirati se prije i istražiti moguće posljedice. Glina se široko koristi u preparatima za kožu.

Ljekovito blato

Preparat za kožu napravljen od gline

P.S.

Ako ćete koristi preparate za kožu napravljene od gline, budite oprezni da ne završite kao ovaj tip:

Ako ste fan Batman-a onda ćete znati o ćemu govorim.

Šalu na stranu.

Od gline također dobivamo keramiku i porculan.

Povijest gline kao materijala koji se koristi u svakodnevnim aktivnostima seže daleko u prošlost. Ljudi su počeli koristi glinu 14 000 godina prije Krista. Koristili su je za lončarstvo, izradu posuđa, izradu svakodnevnih stvari i pomagala i za izradu kuća i domova. Glina je također bila prvi medij za pisanje. Ljudi su radili glinene ploče koje su služile da se po njima može pisati.

Sada kada smo naučili nešto o glini, još uvijek nam se nameće jedno bitno pitanje. Kako se glina formira, odnosno kako glina nastaje?

Prvo imamo, npr. silikatni kamen. Tijekom milijuna godina zahvaljujući djelovanju vremena i kemijskih promjena koje ona uzrokuju, kamen će se polako preobražavati u zemlju. Kemijske promjene se dešavaju zbog ugljične kiseline koja je posljedica kiša i koja se ispušta iz korijenja različitih biljaka. Shvaćamo, kiša ima svoj utjecaj na kamen, ali kako biljke raste iz kamena? Zapravo postoje mikrobi koji se hrane kamenjem. Ti mikrobi koloniziraju kamen i počnu ga jesti. Onda imamo druge mikrobe koji počnu jesti ove kamenojedače-mikrobe i naposljetku biljke počnu tamo se razvijati. Ugljična kiselina od kiša i od korijenja biljaka će početi uništavati kemijske veze unutar kamena. Nakon milijuna godina, ti kameni će se pretvoriti u zemlju. I kao što znamo do sada, glina je ništa drugo nego zemlja.