GORIVO

Što je to internet?

Svima nam je poznato što je internet ali da li razumijemo kako on funkcionira? Većina ljudi će reći da je internet ‘mjesto’ na koje se možemo spojiti i tamo možemo ‘guglati’, čitati, gledati video, poslati poruku, dobiti informaciju, uploadati sadržaj… Ali ako upitamo većinu ovih ljudi kako li sve to zapravo funkcionira, vrlo vjerojatno neće imati odgovor na naše pitanje.

Većina ljudi misli da je internet nešto nevidljivo, nedodirljivo i da se nalazi negdje na nebu u zraku. Doživljavaju internet kao nekakav oblak na koji se možemo tek tako spojiti.

Internet nije oblak. Nije nešto nevidljivo i nedodirljivo. Ustvari internet je nešto veoma fizičko. Prvu stvar koju moramo razjasniti jest da internet nije centraliziran. Internet nema centar. On se ne nalazi na jednom mjestu. Internet je posvuda, on je mreža, ne centar već mreža. Nema centralno mjesto, odnosno, nema ‘izvor’. Posvuda je. Internet nije ništa drugo doli gomila servera, računala, rutera i kablova. To je internet.

Kako možemo povezati dva računala? Možemo ih povezati kablom. Na isti način kablovima smo povezani sa svim ljudima širom svijeta. Internet je prijenos podataka. Šaljemo i primamo podatke putem interneta.

Uzmimo za primjer video na YouTube-u. Kako mi možemo gledati video s YouTube-a?

YouTube je dio Google-a, a Google ima svoj data centar(podatkovni centar). Što su ti data centri?

Data center je mjesto s gomilom servera. Ok, što je to server? Da pojednostavimo stvari, server je super-računalo. Ima hard diskove ili SSD (solid-state drive). Znamo da se hard diskovi i SSD koriste za pohranu podataka i informacija. Npr, želimo postaviti video na YouTube. Otvorimo web pretraživač, pronađemo YouTube i ondje sljedeći uputstva i korake, možemo postaviti (uploadati) video. Ali taj video nije negdje na nebu u zraku. On je pohranjen na serverima na SSD-u u Google data centru. Fizički je pohranjen ondje. Isto kao što kada radimo nešto na svom računalu, svi podaci se spremaju na hard disk ili SSD. Na isti način se vaš video sprema, pohranjuje na računala (servere) na SSD u Google data centru. Dakle kada gledate neki video, ne gledate ga iz nekog oblaka već ga gledate s nekog servera koji se nalazi daleko od vas.

Data centar. Ovdje su pohranjene na milijarde slika, videa, web-stranica itd.

Ok, sada nam je to jasno, sve je pohranjeno negdje. Ovaj blog post je pohranjen negdje na nekom SSD-u. Ništa na internetu se ne nalazi na nekakvom neopipljivom oblaku. Ali kako možemo gledati video koji je pohranjen na nekom SSD-u koji se nalazi u SAD-u a mi npr. živimo u Europi?

Pa, zapravo vrlo jednostavno. Pomoću kablova. Da budemo precizniji, pomoću optičkih kablova. Iz data centra optički kablovi su razvućeni posvuda, kroz gradove, preko brda i ispod mora i oceana. Europa je povezana sa SAD-om pomoću optičkih kablova. Svi data centri po cijelom svijetu su povezani kablovima.

Optički kabel

Optički kabel na dnu oceana

Kada pustimo video, taj video putuje iz data centra do našeg ISP-a. Što je to ISP? ISP je ‘Internet Service Provider’. Drugim riječima, vaš ISP je kompanija kojoj plaćate novac kako bi mogli imati internet u svojim domovima. ISP kompanije također imaju svoje data centre.

Dakle cijeli internet je zapravo žica i kabel. Kroz podzemne kablove smo povezani sa cijelim svijetom. Dakle, to razumijemo, internet je nešto veoma fizičko i kada pokrenemo video, nismo ga pokrenuli s nekog oblaka u zraku već smo ga pokrenuli iz date centra, sa servera. Mi smo povezani s našim ISP-om a taj ISP je povezan s drugim ISP-ovima i s drugim data centrima, i naš video onda putuje kroz optičke kablove kroz različite data centre i ISP-ove dok ne dospije do naše kuće. Razumijemo i taj dio, ali kako taj video zna kuda mora putovati da bi došao do svoje destinacije?

Ovdje nastupaju ruteri(modemi) i IP adrese.

Svaki uređaj koji je povezan na internet ima svoju IP adresu. Bilo da se radi o vašem računalu, laptopu, mobitelu, televiziji, smartwatch-u… svaki uređaj koji je povezan na internet dobije svoju IP adresu. Dalje, vaše računalo je npr. spojeno na ruter (modem). Ustvari, ruter i modem su dvije različite stvari, ali da sada ne zakompliciramo stvari, koristit ćemo rijeć ‘ruter’ za oboje. Nekom drugom prilikom ćemo objasniti i proći kroz razlike. Dakle, vaš uređaj je povezan na ruter a ruter je povezan s vašim ISP-om. Ruter također ima svoju IP adresu.

Ali što su to IP adrese? Na IP adrese moramo gledati kao što gledamo i na stvarne adrese i kućne brojeve. Npr, živite u XYZT gradu, u XY ulici u kući pod kućnim brojem 22. To je vaša adresa. Kada trebate zaprimiti neki paket, poslat će ga na vašu kućnu adresu. Na isti način u svijetu tehnologije i računala, svaki uređaj, računalo, mobitel, ruter ili server, ima svoju IP adresu. Sve je locirano negdje. Ne možete imati uređaj ili mašinu koja je spojena na internet a da nije locirana IP adresom. Dakle kada pustite video, video putuje različitim data centrima i ruterima dok ne dođe do vašeg ISP-a, onda taj video putuje do vašeg rutera i ‘video’ neće slučajno završiti na mobitelu vaše majke ili brata. Zašto? Zato jer svaki uređaj je spojen na taj ruter sa svojom vlastitom IP adresom. Dakle, ‘video’ točno zna gdje treba završiti.

Kada video putuje, on putuje u paketima. Ti paketi mogu otići različitim rutama da bi došli do vašeg uređaja ali naposljetku će završiti na vašem uređaju (osim ako ne postoji neki problem s mrežom) i na kraju će se ti paketi opet formirati u kompletnu verziju tog videa kojeg ste pustili.

Ruteri se zove ruteri zato jer vode i usmjeravaju pakete da završe na pravom mjestu.

Modem (ruter)

Problem kod IP adresa je taj što nije praktično pretraživati nešto na Internetu bazirano na IP adresi. Naprimjer, želite učitati neku web stranicu. Nije praktično. Zato dajemo imena domenama tim web stranicama. Umjesto da utipkavamo IP adresu Google-a, jednostavno ćemo utipkati google.com kako bismo je pronašli.

Ali više o tome u nekom drugom postu. Za sada je najbitnije da smo shvatili da internet nije oblak i da nema neki svoj centar. Internet je nešto veoma fizičko i nije ništa drugo nego mreža milijarda i milijarda računala i uređaja koji su svi zajedno povezani.