GORIVO

Biblija. Vjerojatno nema potrebe objašnjavati što je to Biblija. Svi znamo. Riječ ‘biblija’ dolazi od grčke riječi ‘biblia’ koja znači ‘knjige’. Tako je, Biblije nije ništa drugo doli skup knjiga. Te knjige se smatraju svetim knjigama koji su nadahnute nebeskim vodstvom. Biblija se smatra svetom knjigom u mnogim religijama i tradicijama. Npr: Židovi, kršćani, islam, baha’i vjera, i mnoge druge tradicije. Postoje dvije vrste Biblija. Imamo židovsku i imamo kršćansku bibliju. Dvije vrste ali puno različitih varijanti. Započnimo tako da objasnimo što je to biblijski kanon?

Biblijski kanon predstavlja knjige koju su prihvaćene od autoriteta kao svete knjige. Koje su to knjige? Ovisi o tome koga pitate. Autoritet svake religije i sekte odlučuje koje knjige će ući u njihov kanon a koje neće. Dakle Židovi imaju svoj kanon, Samaritanci svoj, Katolici svoj i Protestanti svoj biblijski kanon.

Može biti jako puno konfuzije glede ovih pitanja. Započnimo sa Židovskom Biblijom, odnosno Starim Zavjetom kako bi ga kršćani nazvali.

Židovska Biblija se često naziva ‘Tanakh’. Tanakh se može podijeliti na: Toru, Nevi’im i Ketuvim.

Tora predstavlja prvih pet knjiga Biblije. Te su knjige: Postanak, Izlazak, Levitski zakonik, Brojevi i Ponovljeni zakon.

Autor tih pet knjiga je Mojsije. Vjeruje se da mu je Bog direktno diktirao te knjige.

Onda imamo dio Biblije koji se zove ‘Nevi’im’. To su knjige koje nam pričaju o povijesti Izraelaca, odnosno o onome što se događalo nakon smrti Mojsija. Također te knjige sadržavaju i spise proroka. Dakle lista tih knjiga koje nazivamo Nevi’im je sljedeća: Jošua, Suci, Samuel, Kraljevi, Izaija, Jeremija, Ezekiel i još 12 manjih proroka.

Onda imamo ‘Ketuvim’. Te knjige sadržavaju psalme i poeziju. Liste knjiga koje pripadaju Ketuvim-u su: Psalmi, Mudre izreke, Pjesma nad pjesmama, Ruta, Tužaljke, Propovjednik, Estera, Danijel, Ezra, Nehemija i Ljetopisi.

Što se tiče Hebrejske/Židovske Biblije, Tora je bila uvrštena u kanon 5. st. pr. Kr. Nevi’im je kanoniziran 2. st. pr. Kr. I Ketuvim je kanoniziran 2. st. pos. Kr.

U Samaritanstvu, njihov biblijski kanon sadržava samo pet knjiga Tore.

Kao što znamo, original Biblija, Stari Zavjet je pisan na Hebrejskom jeziku. Usponom Grčkog carstva i Alexandra Velikog, također je došlo do potrebe da se Tanakh (Stari Zavjet) prevede na grčki jezik. Postojalo je nekoliko razloga zašto je taj prijevod bio potreban. Jedan od razloga je da je knjižnica u Aleksandriji bila najveća knjižnica tog vremena i bilo je gotovo nemoguće zamisliti tako veliku i opsežnu instituciju da nema Hebrejske svete spise u sebi. Jedan od drugih razloga je također činjenica da su mnogi Židovi živjeli na području Egipta i govorili su grčkim jezikom. Dakle također je postojala potreba da imaju grčki prijevod Tanakh-a. Priča ide ovako: Sedamdeset i dva prevoditelja, šest iz svakog od 12 izraelskih plemena, su došli u Egipat da bi preveli Tanakh (Stari Zavjet) sa hebrejskog na grčki. Legenda kaže da je svaki od njih sjedio u zasebnoj prostoriji i da nisu imali komunikaciju jedan s drugim, ali svi su na kraju imali isti prijevod. Vjeruje se da su bili duhovno nadahnuti. Grčki prijevod Starog Zavjeta se zove ‘Septuaginta’. Ovdje je problem. Nije lako prevesti sa hebrejskog na grčki. Pričamo o dva potpuno različita jezika. Na nekim dijelovima, Septuaginta je doslovni prijevod hebrejskog teksta, ali na nekim drugim dijelovima nije doslovan prijevod, morao je biti izmijenjen kako bi tekst zadržao svoj smisao. Uviđate zašto je to problematično. Želite doslovan i original prijevod, ali ako idete za time, izgubit ćete smisao nekih tekstova i spisa. Debata o tome traje već stoljećima. Ali postoji još jedan problem kod Septuaginte. Neke knjige i neki dijelovi su promijenjeni, plus, Septuaginta također ima sedam knjiga više od hebrejske biblije. Drugim riječima, Septuaginta sadržava sedam knjiga koje nisu dio Židovskog kanona. Židovska tradicija smatra ove knjige da su dio svetih spisa ali nisu ušle u kanon. Drugim riječima, određene stvari oko tih knjiga nisu sasvim jasne i autoritet ne može sa sigurnošću potvrditi da su te knjige 100% ispravne. Okolnosti tih knjige nisu čiste. Te knjige su: Tobija, Judita, Eklezijastik, 1. i 2. Makabejci, Baruh i Salomonova mudrost. Katolička i pravoslavna crkva su prihvatile ove knjige u svoj kanon, dok Židovi i protestanti ih ne prihvaćaju. Oni te knjige nazivaju apokrifne knjige.

Ovdje nastaje problem. Prvi kršćani, uključujući apostole, evanđeliste i Pavla, koristili su Septuagintu dok su proučavali hebrejske spise. U stvari, svaki put kada su citirali nešto ili su se referirali na nešto iz Starog zavjeta, najčešće su se uvijek referirali na Septuagintu.

Prva crkva, katolička crkva, je koristila Septuagintu u svom kanonu. Službena katolička Biblija sadrži 46 knjiga u Starom zavjetu, dok Biblija kralja Jakova (James) (protestantska) sadrži 39 knjiga.

Dakle kada je bila protestantska reformacija, odlučili su odbaciti Septuagintu i preveli su Stari zavjet, Tanakh, direktno sa starog mazoretskog hebrejskog na engleski jezik.

Septuaginta

Sada idemo u malo noviju prošlost, odnosno da budemo precizniji, idemo u razdoblje od 1946 – 1956. U tom razdoblju imamo otkriće svitaka kraj Mrtvog mora. U pećinama u Kumranu, kraj Mrtvog mora, pronašli smo svitke koji datiraju i dolaze od povijesnih židovskih spisa iz perioda drugog hrama. To su bili samo ”preživjeli/preostali” fragmenti od nekih Biblijskih tekstova napisani na hebrejskom. Originalni svitci koji su pronađeni u tim pećinama se čuvaju u muzeju Izraela u Jeruzalemu. Ti svitci su stariji od Septuaginte, ali zanimljivo je da kada usporedite Septuaginitu sa svitcima kraj Mrtvog mora, pronaći ćete puno sličnosti. U stvari, puno više sličnosti nego ako usporedite te svitke s Mrtvog mora sa originalnim mazoretskim hebrejskim spisima.

Svitci sa Mrtvog mora

………………………………

Cijeli članak se nalazi OVDJE. Posjeti moju Patreon stranicu i tamo otključaj pristup svim mojim člancima. https://www.patreon.com/user?u=95415133