GORIVO

Pablo Picasso(1881. – 1973.) je vrlo vjerojatno jedan od najslavnijih ako ne i najslavniji umjetnik svih vremena. Svi su čuli za Picassa. Ljudi ga uglavnom znaju radi njegovog neuobičajenog stila (kubizam) u kojem slike ne tvore pravilni smisao. Jedno oko je u lijevom kutu glave dok je drugo oko na dnu glave. I dok promatramo tu sliku, ponekad je teško dokučiti što je tu zapravo impresivno. Ali o Picasso postoji puno više nego što li je vidljivo golim okom. Picasso se smatra jednim od začetnika moderne umjetnosti 20.stoljeća, začetnikom kubizma i jednim od začetnika korištenja kolaža u svrhe umjetnosti. Najpoznatiji je kao slikar, ali također je bio i kipar, keramičar, tiskar, dizajner u kazalištu ali je također pisao i poeziju i napisao je dvije predstave. Opus njegovih dijela seže impresivnu brojku približnu 147 800 djela, uključujući slike, crteže, skulpture itd. Rodio se u Španjolskoj ali je većinu svog života proveo u Francuskoj. Picassa se često opisuje kao karizmatičnog, intrigantnog, ekscentričnog, genija ali također kao i temperamentnog, ženskaroša, discipliniranog kad je riječ o njegovim idejama, ali nije volio disciplinu koju su mu drugi nametali. Čitajte do kraja i zaronite dublje u njegov život.

Pablo Picasso

Pablo Picasso se rodio 25.listopada 1881. u Malagi, u Španjolskoj. Kao novorođenče nije pokazivao znakove života. U jednom trenutku njegova je majka čak pomislila da je rodila mrtvo dijete. Njegov ujak koji je bio doktor i koji je bio prisutan kada se rodio, otpuhnuo mu je dim od cigare u lice. Dim cigare je brzo oživio malu bebu Picassa.

Pablo je bio najstarije dijete Don Jose Ruiz y Blasco i Marie Picasso y Lopez. Kao što možete vidjeti, kasnije je Pablo odlučio koristiti prezime svoje majke, Picasso. Postoje mnoge teorije zašto je odabrao prezime ‘Picasso’ umjesto ‘Ruiz’. Jedna od teorija je da se htio distancirati od svog oca zbog toga što je njegov otac također bio poznati slikar. Druga teorija je jednostavna činjenica da ‘Picasso’ zvuči bolje nego ‘Ruiz’. Picasso je imao dvije mlađe sestre, Lola i Conchita.

Pablo i njegova sestra Lola, 1888

Prezime ‘Picasso’ dolazi iz Ligurije, regije u Italiji. Njegov pradjed s majčine strane Tommaso Picasso se doselio u Španjolsku oko 1807. Njegova obitelj je bila srednje klase. Njegov otac Don Jose Ruiz je bio slikar i radio je po školama i sveučilištima kao profesor umjetnosti i po muzejima. Njegova majka, Maria Picasso je bila domaćica, uvijek negdje u pozadini ne ističući se previše. Picasso je se sjeća kako uvijek sjedi negdje u kutu čitajući knjigu ili šivajući. Iako nije bila dominantna žena, imala je veliki utjecaj na svoga sina. Bila je tu da ga podrži i ohrabri. Prepoznala je njegove talente i učinila je sve da ga pogura prema naprijed. Upravo zbog nje, mnoga Picassova djela iz djetinjstva su ostala sačuvana do dan danas.

Portret njegovog oca, Don Jose Ruiz

Portret njegove majke, Maria Picasso

Prema riječima njegove majke, njegova prva riječ je bila ‘piz’, što je skraćenica od ‘lapiz’, Španjolske riječi za olovku. Od malih nogu Picasso je volio crtati i slikati. Njegova strast i talent su bili prepoznati vrlo rano. Kao dijete već je bio naveliko nadmašio ostalo djecu kad je bila riječ o crtanju. Imao je sreću što se rodio u obitelji srednje klase koja je bila puna podrške i ohrabrenja za njegov talent. Njegov otac koji je bio akademski slikar i instruktor umjetnosti, pružio mu je formalno obrazovanje u slikanju i umjetnosti od njegove 7 godine. Mladi Picasso je bio toliko opsjednut crtanjem i slikanjem da je zapostavio sve ostale predmete. U školi umjesto da sluša i prati druge predmete, on je konstantno crtao, izrezivao i oblikovao stvari od papira. Također postoji i legenda koja kaže da je njegov otac prestao slikati zato jer ga je njegov sin nadmašio već kao dijete. Osobno ne vjerujem u tu legendu zato jer sam istu stvar čuo i za Leonarda da Vincija.

El Picador. Ovo je Picasso naslikao kad je imao tek 9 godina

1891. cijela obitelj se preselila u Corunu, grad u Španjolskoj. Razlog njihove selidbe je bio taj što je otac dobio novi posao kao profesor u School of Fine Arts. Ostali su u Coruni do 1895. Nažalost te iste godine, Picassova mlađa sestra Conchita je preminula od teške bolesti. Mladi Picasso je bio slomljen. Nakon njene smrti, cijela obitelj se ponovno preselila, ovoga puta u Barcelonu. Njegov otac je tamo dobio novi posao, opet kao profesor u School of Fine Arts. S obzirom da je već bilo jasno i neosporivo da je Pablo umjetnički nadaren, njegov otac je iskoristio svoje veze kako bi Pabla ubacio u umjetničku akademiju u doba dok je on još bio premlad za to. Iako su svi studenti bili po nekoliko godina stariji od njega, mladi Picasso je daleko bio najnadareniji i najtalentiraniji student. Najpoznatije njegove slike iz tog doba su napravljene 1896: Prva Pričest i Teta Pepa.

Prva Pričest, 1896

Portret tete Pepe, 1896.

Dok promatrao ove prelijepe slike, možemo samo biti zapanjeni Picassovim talentom. Činjenica da je imao tek 15 godina kada je naslikao ove slike je stvarno nevjerojatna. Možete vidjeti da su ove slike zapravo veoma realistične. Ovo uopće ne sliči na modernog Picassa i na kubizam po kojem ga svi poznamo. Ispred njega je bila veoma obećavajuća karijera. Već je dobivao ponude gdje su ga ljudi ljudi tražili da naslika nešto za njih. Mogao je slikati za crkvu, mogao je raditi portrete poznatih i utjecajnih ljudi. Mogao je postati veoma bogat i uspješan akademski slikar. Imao je sve za to. To su barem bili planovi njegovog oca. Ali mladi Picasso nije bio kao njegov otac. Dok je bio u Barceloni, mladi Picasso je bio veoma sretan u većem gradu. U svoje slobodno vrijeme volio je lutati okolo i družiti se s ‘ciganima’. Volio je njihovu kulturu. Oni su bili jako slobodni u svom ponašanju i bili su kreativni i puni boja. Plesali su i živjeli su strastveno. Glazba, zvukovi, boje, ples, slobodne duše… Totalna suprotnost od akademskog svijeta gdje su ljudi bili ozbiljni i konzervativni. Naporno je radio kada je u pitanju bilo slikanje, ali nedostajalo mu je discipline u svemu ostalome. Nije mu išlo u akademskom svijetu zato jer nije volio autoritet. Naravno, otac se stalno svađao i raspravljao s njim jer je vidio da mu je sin genije ali također i da je lijen i da će uzalud potrošiti svoj talent. Iznajmio mu je sobu gdje je Picasso mogao biti sam i raditi u miru.

Kada je imao 16, otac ga je poslao u Madrid da tamo pohađa akademiju. Pablo je bio daleko od oca i nije ga imao tko kontrolirati. Ubrzo je odlučio prekinuti svoje formalno obrazovanje. I dalje je strastveno crtao i slikao. U svoje slobodno vrijeme luta Madridom i posjećuje umjetničke galerije i proučava stilove i djela drugih umjetnika. Tamo također stječe prijatelje slične sebi. Godine 1900., Picasso odlazi u Pariz sa svojim prijateljem Carles Casagemesom. U tom periodu Pariz je naravno bio najpoznatiji grad za umjetnike. Tamo su umjetnici bili slobodni, moderni i rušili su okvire tradicije. Picasso i Casagemes su bili u Parizu zbog rada za novine na kojima su radili. Ostali su ondje nekoliko tjedana. Naravno za to vrijeme Picasso je obilazio Pariz i kao spužva je upijao nove stilove. Upoznali su Germanie, lijepu i zavodljivu ženu. Casagemes je razvijao osjećaje prema njoj. Ona je također i njega voljela ali Casagemes je imao probleme s impotencijom. Opisan je kao depresivna osoba i jednom prije je čak bio prijetio da će izvršiti samoubojstvo. Picasso se vratio u Španjolsku. Casagemes je također otišao u Španjolsku ali da skratimo priču, na kraju je opet otišao u Pariz. Jedne večeri je organizirao večeru i pozvao je nekoliko poznanika. Jedna od njih je bila Germanie. Zaprosio ju je ali ona ga je odbila. Izvukao je pištolj i zapucao je na nju ali ju je promašio. Onda je pištolj uperio sebi u glavi i upucao je samog sebe i preminuo je.

Kada je Picasso čuo novosti, bio je slomljen. Na neki način se osjećao krivim za njegovu smrt. Dugo vremena je vjeroajtno nosio križ krivnje. Napravio je nekoliko slika u znak sjećanja na svog starog prijatelja. Kasnije je Picasso imao ljubavnu aferu s Germanie.

Smrt Casagemesa, 1901

La Vie, 1903.

1901, Picasso se vratio u Pariz. Dijelio je stan s Max Jacobom koji je bio novinar i pjesnik. Max Jacob je pomogao Picassu da nauči francuski i da nauči o njihovoj literaturi. Picasso je bio siromašan u tom trenutku. Bio je na dnu života. Sam u novome gradu bez pomoći svojih roditelja, još uvijek ne ostvaren kao umjetnik. Borio se s depresijom dok je bio na dnu. Da bi se zagrijao, Picasso je čak morao spaliti nekoliko svojih slika. Doživio je što znači biti gladni umjetnik.

Sva ta depresija i siromaštvo su se odrazili i na njegovu umjetnost. Sada dolazimo do njegove takozvane ‘Plave faze’ (1901. – 1904.) U ovom periodu Picassove slike su veoma depresivne. Prevladavajuća boja je plava i to tmurna plava. Picasso je osjetio dno života. Živio je siromašan boemski život. ‘La Vie’ je jedna od poznatijih slika iz tog razdoblja.

Ovdje su još neke:

Stari gitarist, 1904

Siromašni obrok, 1904.

Nakon ‘Plave faze’ dolazimo do ‘Roze faze’ (1904 – 1906) koja predstavlja malo sretnijeg Picassa i prevladavajuća boja ove faze je roza. Razlog njegove transformacije je bila lijepa žena, boemska umjetnica, Fernande Oliver koja je postala Picassova muza 1904. Ona je probudila nove osjećaje u Picassu i to mu je pomoglo da pronađe nešto sreće i radosti u ovome okrutnome svijetu.

Fernande Olivier

Mladi Picasso, 1908.

Jedna od najpoznatijih slika tog razdoblja je ‘Au Lapin Agile’.

1905. ostvario je poslovni odnos s Gertrude Stein, poznatom Američkom spisateljicom, pjesnikinjom i kolekcionarkom umjetnosti. Ona je bila na neki način ‘menadžer’ i ‘sponzor’ Picassu. Počela je skupljati njegova djela i izlagati ih. Piccaso je ušao u elitni krug ljudi u kojem su bili poznati i utjecajni umjetnici i kolekcionari. Tamo je također upoznao Henri Matisse-a, slavnog francuskog slikara. Njih dvojica su postali prijatelji ali također i veliki rivali. Kružili su komentari da je Henri Matisse bolji slikar od Picassa, što je Picasso shvatio veoma osobno i odlučio je svima dokazati suprotno. To ga također dovodi do sljedeće faze.

S obzirom da je Gertrude Stein bila obožavateljica njegovog rada, naručila je Picassa da napravi njen portret. S obzirom da Picasso nije bio u ljubavnom odnosu s G. Stein, imao je dosta poteškoća pri izradi portreta. Jednom prilikom dok je bio pod utjecajem opijata, došao je do spoznaje da posao slikara nije da slika realno. Fotoaparat je već bio izumljen i Picasso je shvatio da nikada ne možete napraviti realnu fotografiju na isti način na koji kamera to može napraviti. Fotografija je za realizam a slikanje mora biti simbolično. To ga je također dovelo do toga da počne razvijati novi stil.

Portret Gertrude Stein, 1906.

Sada dolazimo do ‘Afričke faze’ (1907 – 1909). Posljedica širenja Francuskog carstva u Afriku, Afrička umjetnost je ušla u francuske muzeje i umjetničke galerije. Afrički primitivzam, maske i umjetnost su impresionirale Picassa. Počeo je uključivati te elemente u svoju umjetnost. Najpoznatija i najrevolucionarnija slika iz tog razdoblja je: ‘Les Demoiselles d’Avignon’.

Les Demoissele d’Avignon, 1907.

Kao što možete vidjeti, u ovoj slici se već naziru prvi znaci kubizma.

Picassovo eksperimentiranje, učenje i razvijanje novih stilova je rezultiralo njegovom idućom fazom a to je: ‘kubizam’.

Kubizam (1909 – 1925) je forma umjetnosti koja se najbolje može opisati da je svrha da se analizira ono što želimo naslikati i onda se to rastavi na manje dijelove i onda se ti dijelovi poslože u apstraktnu formu. Picasso je bio jedan od začetnika kubizma. Kubizam je započeo negdje otprilike 1907-1909. godine. Činjenica je da su mnogi kritičari umjetnosti podijeljeni kada je riječ o točnoj godini, i to vrijedi za sve faze. Dakle, uvijek pričamo o približnim brojkama.

Kada je riječ o Picassu i njegovom kubizmu, također i tu fazu možemo podijeliti na manje faze. Imamo ‘analitički kubizam’ (1909 – 1912). Pozadina te faze je da se analizira objekt, rastavi se u manje dijelove i onda se složi na apstraktan način.

Djevojka s mandolinom, 1910.

1911. Picasso je bio uhičen jer je bio jedan od sumnijivaca za ukradenu ‘Mona Lisu’ iz muzeja u Louvre-u. Ali ubrzo je proglašen nevinim.

Sintetički kubizam (1913. – 1925.) je sljedeća faza kubizma. U ovoj fazi, Picasso je uključio kolaž u svoj rad. Dakle umjetnost se radila samo od kolaža ili u kombinaciji slikanje-kolaž. Ali naravno u stilu kubizma.

…………………………………………..

Cijeli članak se nalazi OVDJE. Posjeti moju Patreon stranicu i tamo otključaj pristup svim mojim člancima. https://www.patreon.com/user?u=95415133