GORIVO

Kada je riječ o gorivu za automobile, imamo dvije najrasprostranjenije vrste goriva. To su benzin i dizel. Postoje i neke alternative i tko zna, možda u budućnosti u potpunosti prijeđemo na električne automobile i petrolejska goriva se više neće koristiti. Ali trenutno i nekoliko desetljeća do sada, benzin i dizel su najčešći oblici goriva u svakodnevnoj uporabi.

Ali koja je razlika između benzina i dizela osim naravno boje, cijene i imena?

Lijevo – benzin. Desno – dizel.

Ali kako dobivamo benzin i dizel? Da li ih možemo proizvoditi? Odgovor je negativan; ne možemo. Benzin i dizel se ne mogu proizvesti i ne spadaju u obnovljive izvore energije. Ali kako ih dobivamo onda? Možda ste nekad čuli da se za benzin, dizel i za neke druge proizvode kaže da su to fosilna goriva. Sva fosilna goriva (benzin, dizel, kerozin, nafta, asfalt itd.) su dobiveni od sirove nafte (ulja) koja se može pronaći ispod zemlje. Dakle sva nabrojana fosilna goriva se dobivaju od sirove nafte. Ali kako su ta fosilna goriva nastala? Kako je sirova nafta nastala? Sirova nafta je nastala od ostataka organske materije preminulih životinja, biljaka, algi i bakterija koje su živjele prije nekoliko milijuna godina. Ti ostatci mrtvih organizama su bili prekriveni pijeskom, muljem i kamenjem. Tamo su bili izloženi izuzetno velikom pritisku i ekstremnoj temperaturi. Ti uvjeti su te posmrtne ostatke polagano pretvarali u tekućinu koju danas zovemo sirova nafta. Sirova nafta je puna ugljikovodika koji su formirani u lancima.

Zbog toga benzin i dizel nisu obnovljivi izvori energije. Trebaju proći milijuni godina u ispravnim uvjetima da bi se stvorila sirova nafta.

Na mjestima gdje pronalazimo sirovu naftu, najčešće tamo pronalazimo prirodni zemni plin koji je lakši od sirove nafte i nalazi se na vrhu nje, i slanu vodu koja je gušća od sirove nafte i nalazi se na dnu nje.

Sirova nafta se izvlači iz zemlje kopanjem uz pomoć stručne mehanizacije i tehnologije.

Kopanje i izvlačenje sirove nafte

Jednom kada smo izvukli sirovu naftu, ona mora proći kroz proces rafiniranja da bismo dobili krajnji petrolejski proizvod za korištenje. Većina ljudi koristi riječ ‘petrolejski’ za sirovu naftu.

Proces rafiniranja sirove nafte u benzin, dizel ili neki drugi petrolejski proizvod se dobiva frakcijskom destilacijom. Zagrijavamo sirovu naftu u onim visokim tornjevima.

Tornjevi za destilaciju sirove nafte

Svaki petrolejski proizvod ima svoju točku vrenja. Za benzin to je između 40 – 205 celzijusa, a za dizel između 250 – 350 celzijusa. Razlika između benzina i dizela je samo u broju ugljikovodika (s time da krajnji proizvodi se uvijek razlikuju po različitim aditivima što se dodaju). Kao što smo već napomenuli, ti ugljikovodici se formiraju u lance. Dakle što više ugljikovodika imamo, to je lanac duži. Dizel ima više ugljikovodika, drugim riječima, ima duži lanac od benzina. I to vrijedi za sve petrolejske proizvode; kerozin (koristi se kao gorivo za avione) ima svoj broj ugljikovodika, nafta svoj, asfalt svoj itd. Zagrijavanjem sirove nafte, razbijamo te lance ugljikovodika. Drugim riječima, ugljikovodici počnu ‘vriti’ i počnu isparavati, postaju plinovi, a ti se plinove prenose dalje u cijevima i na kraju se hlade i ponovno se kondenziraju u tekućinu.

Ali kako se točno taj proces frakcijske destilacije odvija u ovim visokim tornjevima? Dakle, ovi ogromni tornjevi su puni sirove nafte. Zagrijavamo tu sirovu naftu u tom tornju. Ali zagrijavamo na dnu tornja. To dakle znači da je na dnu tornja najveća temperatura (oko 600 celzijusa), tu dobivamo asfalt, a na vrhu tornja temperatura je najniža. Vrh tornja je najhladniji. Dakle na različitim dijelovima tornja, ovisno o temperaturi, dobivaju se različiti petrolejski proizvodi. Ovdje je simbolični crtež:

…………………………………………………….

Cijeli članak se nalazi OVDJE. Posjeti moju Patreon stranicu i tamo otključaj pristup svim mojim člancima. https://www.patreon.com/user?u=95415133