GORIVO

Upoznajte Justo Gallega Martineza, čovjeka koji je sagradio katedralu skoro u potpunosti isključivo vlastitim rukama. Tako je, dobro ste pročitali, jedna osoba je sagradila skoro cijelu katedralu u potpunosti sama. Genije ili luđak? Svetac ili fanatik? Sve se to moglo čuti od ljudi da pričaju o njemu. Zaronimo dublje u nevjerojatan i inspirirajući život Justo Gallega Martineza koji je pronalazio snagu u vjeri, Kristu i djevici Mariji.

Justo Gallego Martinez (20.rujan 1925 – 28.studeni 2021), rodio se u katoličkoj obitelji u Mejorada del Campu, općini koja pripada Madridu. Odrastao je u obitelji poljoprivrednika. Njegova majka je bila veoma religiozna i upravo je ona u njega usadila snažne katoličke vrijednosti i vjerovanja. Otkada je bio malen, imao je duboko potrebu za religijom i želio je služiti Bogu. Njegovo obrazovanje je prekinuto Španjolskim građanskim ratom. Justo je svjedočio tome kako su komunisti ubili članove crkve u Mejoradi del Campu. Da bi ispunio svoje duhovne potrebe i težnje, Justo je odlučio posvetiti svoj život Bogu i crkvi.

Justo Gallego Martinez

Odlučio je pridružiti se trapističkom samostanu kako bi postao redovnik. Trapistički samostan je veoma strog samostan sa veoma strogim pravilima i bazira svoja učenja na učenjima sv. Benedikta. Njihov duhovni život je prožet poslušnošću autoritetu, disciplini, intenzivnoj molitvi, postu i fizičkom radu. Sljedeći učenja sv. Benedikta, smatrali su da je veoma bitno da osoba radi nešto vlastitima rukama. Tako da su redovnici stalno bili zaposleni i radili su nešto u samostanu. Proizvodili su sir, pivo, obrađivali su zemlju, vodili su brigu oko alata i služili su jedni drugima. Bio je to asketski način života.

Justo je bio drugačiji od njih. Uvijek je postio duže, molio se duže i radio je duže nego ostali. Bio je u potpunosti predan i posvećen. Drugi nisu bili zadovoljni njime. Smatrali su da je ekstremist i da je luđak. Njegova osobnost je bila i nastavit će biti kroz njegov život, veoma konfliktna. Bio je direktan u svom govoru i možemo reći da nije baš imao takta i da nije birao riječi kada je morao nekoga kritizirati. Nije se uklapao među svoju duhovnu subraću. 1961 se zarazio tuberkulozom i morao je napustiti samostan. Zdravlje mu je bilo u jako lošem stanju. Molio se djevici Mariji te je dao obećanje da ako preživi da će posvetiti svoj život upravo Njoj. Njegove molitve su bile uslišene i oporavio se od tuberkuloze, ali… Više nije bio dobrodošao u samostan. Postoje dvije teze oko toga što je tomu razlog. Prva je bila da su se redovnici skupa sa autoritetom samostana plašili da se ne proširi tuberkuloza, a druga mogućnost je da su odbili Justa radi njegovog ponašanja i nedostatka simpatije koju nisu imali prema njemu. Tko zna, pravi razlog je možda negdje u sredini.

Justo je bio slomljen. Odlučio je posvetiti svoj život Kristu i djevici Mariji ali je bio odbijen iz samostana. Prema njegovim riječima neko vrijeme je bio izgubljen i upao je u depresiju. Živio je sam i ni sa kime nije razgovarao. Provodio je svoje dane u molitvi, ali … nešto je nedostajalo. Želio je izraziti tu svoju duboku želju za služenjem i tu duboku vjeru u Boga. Odlučio je sagraditi katedralu u počast Gospi od Pila. Njegov san je bio da će ta katedrala postati mjesto gdje će se okupljati tisuće ljudi i da će tu pjevati i slaviti djevicu Mariju. I… Počeo je graditi.

Na zemlji u Mejoradi del Campu koju je naslijedio od svojih predaka, Justo je 1961. počeo kopati. Prvo je morao poravnati zemlju a onda je započeo gradnju temelja u potpunosti sam. Nije registrirao svoj poduhvat tako da ta gradnja nije bile odobrena i nije bila legalna, ali srećom po njega, vlasti su ga ignorirale jer su svi mislili da je luđak. Neumorno je radio od 6 ujutro da kasno uvečer svaki dan osim nedjelje kada je išao na svetu misu.

Justo na vrhu svoje katedrale ispred velike kupole

Kao što smo napomenuli, njegov projekt nije bio registriran i Justo nije imao novaca kako bi financirao svoj projekt. Nije imao ni znanja niti iskustva u gradnji. Dok je bio u samostanu, bio je zainteresiran u arhitekturu katedrala i proučavao ih je. Kako jedan čovjek, sam, bez novaca, bez znanja i iskustva  može izgraditi ogromnu katedralu? To je uistinu zapanjujuće. Pogledajmo njegovu katedralu:

Nedovršena Justova katedrala

Sve ovo što vidimo je bilo izgrađeno trudom jedne osobe koja nije imala niti financije, niti znanje, ni iskustvo, niti podršku. Nevjerojatno, zar ne? Ali… Kako je moguće da jedan čovjek sam može učiniti sve ovo? Kada su znali upitati Justa kako je uspio sve to, on je odgovorio da je snagu i moć dobio od Isusa Krista. Također je spomenuo kako ljudi gube i troše previše vremena i kako pokušavaju biti perfekcionisti a to ih onemogućava  da pokušaju nešto napraviti i da se posvete nekom idealu.

Na početku je prodao i iznajmio dijelove zemlje koje je naslijedio i taj je novac iskoristio da počne gradnju, ali to nije bilo niti približno dovoljno. Išao je okolo po smetlištima i skupljao je odbačeno smeće i materijale. Veliki dio katedrale je izgrađen upravo od otpada, recikliranog materijala i starih cigla. Kada su ljudi vidjeli da je počeo nešto graditi, počeli su mu davati cigle i cement. Uglavnom su to bile građevinske firme koje su se morale riješiti starih cigli pa su te iste cigle davali Justu. Suludo je to da Justo nije imao nikakav plan u vezi gradnje. Nije napravio nikakve nacrte ili skice. Improvizirao je i oslanjao se na viziju koju je imao u svojoj glavi. Nije volio ravne linije, preferirao je kružne i ovalne oblike jer kako je i sam rekao, Bog je sve stvorio u kružnim, ovalnim i nepravilnim formama. Jako rijetko u prirodi možemo pronaći ravne linije.

Ljudi su ga počeli nazivati luđakom. Ubiti nazivali su ga luđakom tijekom njegovog cijelog života. Živio je sa svojom sestrom i nikada nije imao ženu ili curu. Ostao je djevac i živio je u celibatu svih svojih 96 godina života. Također se spominje da je znao imati nebeske vizije. Ponekada bi pao na pod na koljena i molio bi i plakao radi vizija koje je imao.

Više od 20 godina radio je sam bez ikakvog pomoćnika. Tu i tamo njegovi nećaci bi mu došli pomoći. Također je slikao i radio mozaične prozore sa religijskom tematikom.

U 80-ima je upao u dugove i morao se iseliti te je započeo živjeti u katedrali od 0 do 24.

U ranim 90-ima je upoznao Angel Lopeza koje je otkrio za Justa i bio je potaknut njegovim projektom. Angel Lopez je započeo pomagati Justu. Justo je bio veoma teška osoba.

………………………………..

Cijeli članak se nalazi OVDJE. Posjeti moju Patreon stranicu i tamo otključaj pristup svim mojim člancima. https://www.patreon.com/user?u=95415133