ZLATKO SUDAC, MISTERIOZNI HRVATSKI SVEĆENIK

Velečasni Zlatko Sudac, slavni misteriozni hrvatski svećenik sa stigmama na čelu, rukama i nogama. Zlatko je bio veoma popularan do prije nekoliko godina. Rodom je i živi u Hrvatskoj, ali je neko vrijeme boravio i u SAD-u. Snažnom aurom kojom zrači u kombinaciji sa snažnim i strastvenim načinom propovijedanja, brzo je privukao pozornost mase. Začuđujuća izlječenja koja se pripisuju njegovom imenu, stigme po tijelu i izgled koji podsjeća na Isusa Krista, ljudi su se doslovno ‘ljepili’ za njega. On je čovjek mnogih talenata: propovijedanje, slikanje, kiparstvo, frizerske vještine, glazba, a ljudi također tvrde da posjeduje i nekoliko nadnaravnih sposobnosti. Ali što je prava istina o Zlatku Sudcu? Je li on svetac ili šarlatan? Što se dogodilo s njime? Zašto više ne čujemo o njemu? Gdje je danas? Sva ta pitanja i još puno više od toga ćemo pokušati odgovoriti u današnjem članku.

Zlatko Sudac, hrvatski katolički svećenik

Zlatko Sudac se rodio 24. siječnja 1971. u Rijeci u Hrvatskoj. Djetinjstvo je proveo u Vrbniku na otoku Krku. Otac mu je bio iz Zagreba a mati iz Županje. Osnovnu i srednju školu je završio u Vrbniku. Nakon škole ostaje u Vrbniku raditi kao strojarski tehničar za jednu kompaniju. Ne znamo puno toga iz ovog razdoblja ali neki novinari su napisali da su njegovi bivši kolege rekli da je bio lijen i da je bio nedruštven. Teško je to prihvatiti zbog razloga jer mnogo novinara je pisalo loše i negativno o njemu vrlo vjerojatno zbog njegovih političkih stajališta. Kao učenik je bio prosječan učenik. Njegovi umjetnički talenti su od ranih dana već izašli na vidjelo. Dok je radio u toj tvornici, započeo je studij teologije na sveučilištu u Rijeci. Studirao je filozofiju i psihologiju. Dok je bio student, započeo je rat u Hrvatskoj. 1993. se odlučio na bogosloviju i otišao je u sjemenište.

Njegovi prijatelji iz ranih dana su ga opisali kao svakidašnjeg tinejdžera. Pio je alkohol, pušio je marihuana i imao je ljubavne veze. Ništa nije upućivalo na to da će se odlučiti postati svećenikom. Njegova obitelj nije bila prereligiozna. U Hrvatskoj većina obitelji je katolička po tradiciji i jesu vjernici ali najčešće je to pitanje tradicije a ne pitanje srca.

Kasnije će Zlatko u jednom svojem svjedočanstvu reći da je odlučio postati svećenik zato jer nije vidio nikakav smisao u svakodnevnim razgovorima i odnosima. Bio je umoran od života. Prije toga, nije vjerovao u Boga. U svojim ranim 20-ima je otišao na duhovnu obnovu koju je držao velečasni Emile Tardiff. Tamo je svjedočio čudotvornom izlječenju žene koja cijelog svog života je bila u invalidskim kolicima a tamo je čudesno uz pomoć drugih uspjela prvi put u svome životu stati na noge.

29.lipnja 1998, Zlatko je zaređen za svećenika, a zaredio ga je Josip Bozanić, tadašnji biskup krčke biskupije koji će poslije biti poznat kao zagrebački nadbiskup i kardinal.

Godinu dana poslije, čudne i misteriozne stvari će se početi događati oko Zlatka. Jedne večeri u svibnju 1999. Zlatko se šetao sa svojom prijateljicom Milkom Ricov. U tom razdoblju je bio kapelan u župi u Novalji. Dok se njih dvoje šetalo pored mora, te večeri vjetar je bio izuzetno jak da bi samo odjednom u potpunosti se utišao i mogla se osjetiti velika tišina i mir. Njih dvoje je podiglo svoje poglede prema gore i vidjeli su neobičnu svjetlost na nebu, kao neko Sunce puno duginih boja s prevladavajućom ljubičastom bojom, a preko cijelog neba se prostirao veliki križ. Pali su na koljena i počeli su se moliti. Nekoliko sati su proveli u molitvi i dvojac je opisao to vrijeme kao apsolutni mir. Najčudnija stvar im je bilo sljedećeg dana kada su saznali da nitko drugi osim njih nije vidio tu svjetlost.

Nekoliko dana poslije, 7.svibnja, Zlatko Sudac je zadobio krvavi križ na svome čelu. Cijelo lice mu je bilo prekriveno krvlju i plakao je krvavim suzama.

Sljedećeg dana je razgovarao sa svojim svećenicima i biskupima koji su ga odluči poslati u Gemelli kliniku u Rimu. Tamo je bio pod intenzivnim ispitivanjem 40 dana. Pokušali su odgonetnuti razlog i uzrok krvavog križa na njegovom čelu. Na kraju su došli do zaključka da je krvavi križ nemoguće objasniti unutar granica medicine i proglasili su to misterioznom pojavom. Neki psiholozi tvrde da je križ posljedica psihološke fiksiranosti na Krista. Čak to nazivaju posljedicom auto-sugestije. Drugim riječima, vjeruju da je to nastalo iz njegove psihe. Osobno to smatram blesavim i smiješnim za povjerovat. U Gemelli klinici doktori su ustvrdili da je Zlatko mentalno zdrav i izbalansirana ličnost. Nisu pronašli nikakve psihosomatske probleme u njegovom ponašanju.

Ubrzo se vijest o stigmatiziranom svećeniku raširila po svijetu i svi su bili znatiželjni nebi li ga upoznali i saznali nešto više o njemu. Godinu poslije, 4.listopada, Zlatko je također zadobio Kristove rane, stigme na zglobovima i stopalima. Zanimljiva je činjenica što se na taj dan slavi sv. Franjo Asiški, prvi stigmatik zabilježen u povijesti crkve.

Zlatko Sudac

Popularnost ovog karizmatičnog svećenika se gromovito raširila. Svi su bili znatiželjni glede njega. Pričalo se da ima razne darove duha. Neki od njih su levitacija, bilokacija, čitanje srca drugih ljudi i izlječenje drugih.

Levitacija je sposobnost lebdenja. Drugim riječima, uzdignuti se od tla i stajati u zraku bez da ste fiksirani za išta.

Bilokacija je sposobnost da se bude na dva mjesta u isto vrijeme. Neki ljudi su naveli da su ga vidjeli ispred crkve i da su čak i pričali i rukovali se s njime a on je u to vrijeme bio u svojoj prostoriji unutar crkve i molio se. Zlatko je čak potvrdio da je to istinito. Objasnio je da to čudan osjećaj i da se to teško može objasniti ali postoje svjedoci koji tvrde da su ga vidjeli na dvije različite lokacije u isto vrijeme.

Djelovao je u centru Betanija na otoku Lošinju. Tamo je održavao duhovne obnove. Mnogi Hrvati ali također i ljudi širom svijeta su počeli pohađati te seminare.

Ali kako je katolička crkva reagirala na sve to? Činjenica je da nisu bili zadovoljni situacijom. Mnogi su bile skeptici glede Zlatka. Nije im se sviđalo što je dobivao svu tu popularnost. Problem je bio taj što još uvijek nisu mogli dokučiti tog misterioznog svećenika i nisu mogli odgonetnuti da li su njegove stigme istiniti znak Boga ili je u igri nešto drugo. Naredili su mu da mora sakriti križ na svome čelu, i Zlatko je to ispoštovao. Ispoštovao je uputstva biskupa i počeo je stavljati flaster i puder nebi li prekrio križ. U svojim propovijedima je govorio ljudima da znaci na njegovom tijelu nisu toliko bitni koliko njegove riječi.

Hrvatski svećenici i biskupi su bili podijeljenih mišljenja u vezi Zlatka. Neki svećenici su bili sumnjičavi i smatrali su da on previše brine o svom izgledu i imidžu kojeg pokušava izgraditi. Drugi svećenici su pak rekli da je u jednom dijelu svog života išao na tečaj transcendentalne meditacije i vjeruju da mu je eksperimentiranje sa istočnjačkom duhovnošću naštetilo.

Zlatko će proširiti svoje horizonte puno dalje od granica male Hrvatske. 2004. odlazi u SAD-e. Tamo je održavao duhovne obnove. Tisuće ljudi je dolazilo na te događaje. Mnogi Amerikanci su rekli kako su svjedočili nekolicini čudesa koje je on sam izveo ili su se oko njega dešavala. Jedan od primjera je ona glasina da je na jednoj od fotografija proziran. Bio je bezbojan.

Što se tiče njegovih stigmi i rana, mnogi ljudi su rekli da u nekim trenutcima te su rane znale obilno krvariti. Rekli su kako je prolazio Kristove muke. Lice mu je znalo biti prekriveno krvlju i bio je u mnogo boli i patnji. U jednom trenutku mu je čak i srce prestalo raditi. Na internetu se mogu pronaći fotografije njegovog krvavog lica ali ih nisam htio objaviti ovdje.

Uz razne darove duha, Zlatko također ima i umjetnički dar. Nadaren je u slikanju, uređenju interijera, kiparstvu, glazbi itd. Jedan od njegovih prijatelja je naveo da zna frizirati druge ljude. Kada god mu netko pokaže nove plesne pokrete, odmah ih savlada. Njegova vještina u savladavanju novih stvari je velika. Tako ga prijatelji opisuju. Ovdje ćemo sada podijeliti neke od njegovih umjetničkih radova. Njegova umjetnost je uvijek religiozna. Također se bavi uređenjem interijera u stanovima, kućama i restoranima.