GORIVO

Dana 5. srpnja 2025. imali smo priliku svjedočiti događaju koji je uspio okupiti nešto malo više od pola milijuna ljudi na jednome mjestu. Riječ je o koncertu Marka Perkovića Thompsona. Naime, poznati hrvatski domoljubni pjevač je na zagrebačkom hipodromu održao svoj prvi koncert u Zagrebu nakon mnogih godina. Razlog zašto Thompson nije mogao nastupati je čisto političke prirode, iako pjevač ne izvodi političke pjesme te se ne mješa u politiku. Riječ je o svijetonazoru i ideološkome gledištu. Naime, Marko Perković Thompson pjeva o domoljublju, vjeri, ljubavi i Bogu. Svatko normalan bi se zapitao što je loše u tome..?? I u istinu, ćemu tolika kontraverza oka pjevača čije su pjesme plemenite i srčane?

U 90-ima kada je trajala srpska ratna agresija na Hrvatsku koja je napokon uspjela dobiti svoju državu, Marko Perković, tada mladič je izdao pjesmu ‘Bojna Čavoglave.’ Pjesma je istoga dana postala veliki hit te je dizala moral stanovništvu i narodu koji je morao braniti svoju zemlju i domove. Pjesma se rado sluša i danas.

Nakon što je Marko Perković Thompson dobio dozvolu za koncert u Zagrebu ove godine, karte su se rasprodale u svega par minuta. Izdane su nove te se zbog velike potražnje odlučilo i na veću brojku ljudi na koncertu. Publika je toga dana brojala nevjeroajtnih 500 000 ljudi. Time je srušen svjetski rekord broja polaznika jednog glazbenog događaja. Bitno je napomenuti da su Hrvati jedan malobrojan narod i da je pravo čudo da su uopće opstali sva ova okrutna stoljeća. A opstali su iz jednog jedinog razloga; srčanosti. Hrvatsku srčanost je teško nadjačati. Zato i dajemo odlične rezultate u sportu, znanosti i umjetnosti. Od tako malog naroda, mnoga imena bi se mogla izdvojiti.

Hrvatska je kroz sva ova stoljeća vječito bila pod nečijom čizmom te je bila u razno raznim savezima sa Srbima, Bosancima, Slovencima, Austrijancima, Mađarima, Talijanima. Jedini period kada je Hrvatska imala svoju državu je bio za vrijeme drugog svjetskog rata kada je pod otkriljem nacističke Njemačke i fašističke Italije stvorena NDH (Nezavisna Država Hrvatska). NDH je postojala svega par godina te je nestala krajem drugog svjetskog rata. Za NDH i ustaški pokret možemo čuti svakakve grozote.  Ratni i radni logori, klanja, rasni genocidi te svakakve druge gnjusobne radnje. Važno je odati počast svakome tko je žrtva tog režima te je potrebno osuditi svaki totalitarni režim. Ali jedno je bitno napomenuti. Hrvati su miroljubiv narod koji vole svoju zemlju i vole ideju Hrvatske. Za vrijeme drugog svjetskog rata, antifašistički pokret koji je djelovao na području Hrvatske i okolice, porazom Njemaca i Talijana preuzima vlast nad Hrvatskom te nameće komunističku diktaturu pod okriljem Josipa Broza Tita te vrši čistke među Hrvatima, odnosno, civilnim građanstvom. 1945. NDH prestaje postojati te hrvatski narod ulazi u novu nametnutu državu a to je komunistička Jugoslavija.

Pobjednici pišu povijest i tako je bilo u interesu komunista ocrniti Hrvate te ih prikazati u najgorem svijetlu. Brojke žrtava u NDH rastu iz godine u godinu iako logor Jasenovac odavno ne postoji. Kao na žvakaču, samo se lijepe nove i nove žrtve. U javnosti se gura taj narativ koji želi ocrniti hrvatski narod i svakog građanina koji volu Hrvatsku naziva se ustašom.  

1991. nakon raspada Jugoslavije, Hrvatski narod osniva svoju demokratsku državu Republiku Hrvatsku. Država je bila trn u oku mnogim susjednim narodima (kao što su Srbi; Hrvati i Srbi imaju višestoljetnu zajedničku prošlost), ali također i mnogim Hrvatima. Sigurno se pitate kako je moguće da jedan Hrvat ne voli Hrvatsku.? Tko to može mrziti svoju vlastitu državu?

Da ponovimo gradivo; prije nastanka demokratske Republike Hrvatske, hrvatski narod je živio u komunističkoj državi Jugoslaviji. Jugoslavija je bila totalitarna država. Tko god se učlanio u Partiju, tadašnju vladajuću političku stranku, napredovao je u životu. Glavni razlog napredovanja je bio što više se svidjeti ljudima na vlasti. Da biste im se svidjeli, nije bilo potrebno biti talentiran u nekoj oblasti. Ti ljudi nisu ocjenjivali vaše sposobnosti i davali vam mogućnost napretka prema vašim zaslugama. Napredovalo se isključivo na osnovu toga koliko ste spremni učiniti za Partiju. A to se odnosi na cinkarenje svojih susjeda i kolega kojima je onda bila oduzeta imovina ili su bili prebačeni na Goli otok gdje se nalazio radni logor, odnosno zatvor za sve političke neistomišljenike. Članovi komunističke partije su dobro prolazili u životu. Oni sami su ostali priglupi, jer da ponovimo, na funkciju se dolazilo isključivo preko toga koliko ste bili spremni zaprljati ruke time da odate svoje susjede i prijatelje u ime komunističke partije. Svatko normalan bi se klonio takvih poslova. Ali glupavi ljudi su bili podobni za to i to im je bila jedina šansa dobiti važnu funkciju u životu jer svojim radom i sposobnostima to nisu bili u stanju učiniti. Iako oni sami glupavi, njihova djeca i unučad su zahvaljujući Partiji imali priliku za visoko obrazovanje, koje nije bilo dostupno običnom građaninu. Mnogi potomci nekadašnjih komunista su i dan danas u politici. Nakon pada komunizma i osnutka demokratske Republike Hrvatske mnogi su samo zamjenili odore te kao kameleoni pokušali se prilagoditi novo nastalome okruženju. Ali demokratska država nije isto što i komunistička država tako da više nisu imali snagu i moć kao što su imali prije ali svejedno su mnogi i dalje ostali na vlasti i na bitnim funkcijama, mrzeći Hrvatsku kao ideju.

Kao što znamo komunistički režim ne priznaje Boga te pokušava cenzurirati kršćanstvo. Hrvati su oduvijek bili snažni katolički narod te i uslijed čistke hrvatskog građanstva i crkve, katolička vjera je uspjela preživjeti i na kraju nadvladati komunistički režim koji se raspao i od kojeg su ostali samo posmrtni ostaci koji još žive jedino u mentalitetima pojedinačnih ljudi.

S obzirom da su potomci komunsita i dan danas u politici te obnašaju važne političke funkcije, tresu se kao vampiri na spomen domoljublja prema Hrvatskoj i na spomen crkve, Vatikana i vjere.

Marko Perković Thompson, kao što smo rekli, domoljubni pjevač koji pjeva o domoljublju, vjeri, Bogu i ljubavi, snažno djeljuje već preko 30 godina i nitko nije uspio ugasiti njegovu vatru koja snažno pruža svjetlost svakome istinskome domoljubu. A bilo je mnogih pokušaja, osobito u medijima koji su oduvijek Thompsona nastojali prikazati kao nekog ustašu, fašista čije su pjesme pune mržnje. Dovoljno je samo poslušati par njegovih pjesama kako biste odmah shvatili koliko su te optužbe smiješne jer snaga ljubavi i zajedništva koja je prisutna u njegovim pjesmama je ogromna te u njima nema nikakve mržnje. Veću štetu nam čine moderne pop pjesme u kojima se vječito poziva na promiskuitet i slobodnu ljubav.

Imamo dva glavna izvora mržnje prema Hrvatskoj i katoličkoj vjeri, a to su: Srbi (želim napomenuti da se to ne odnosi na cijelu naciju već na zagrižene pojedince koji mrze hrvatski narod) te bivši partizani, komunisti (odnosno njihovi potomci). Tu još možemo dodati novu modernu generaciju koja je zahvaćena preliberalnim stavovima i koji u domoljublju i vjeri vide prisustvo fašizma.

Zagriženi i zavidni na uspješnost hrvatskog naroda, pokušavaju ga ocrniti na svakome koraku, najviše uvijek se pozivajući na drugi svjetski rat te bilo kojeg domoljublja nazivaju ustašom i fašistom. Povijest im ide u prilog i na ljagu koja postoji na hrvatskome narodu samo su vezali i bacali još više prljavštvine. Tko god je u javnosti pokušao iskazati domoljublje i vjeru, uvijek je medijski bio progonjen. Propaganda je uvijek ta da se prema domoljubima i vjernicima ponaša podrugljivo pokušavajući ih prikazati kao nekakve primitivne barabe. Iako je istina da mnogi oni koji su branili ovu zemlju su bili neobrazovani seljaci (iz razloga što u komunističkoj Jugoslaviji nisu imali priliku za obrazovanjem) ti ljudi svejedno nisu glupi i oni znaju što je bilo i što se dešavalo. Mnogi nisu znali niti čitati, ali to ne znači da su ti ljudi manje inteligentni. Oni jako dobro znaju razlučiti dobro od lošega. Oni znaju što su komunistički režim i srpska agresija činile hrvatskome narodu.

Marko Perković Thompson čije pjesme spadaju pod žanr hard rock-a, svojim žestokim zvucima i snažnim porukama je oduvijek budio nacionalnu svijest. Bio je kao svjetionik u tami hrvatskome narode. Ne postoji jače sile od njega samoga koja može toliko snažno uejdiniti hrvatski narod. Osobno sam odrastao na glazbi Marka Perkovića te se sjećam kao dijete koliko je njegova glazba u meni budila osjećaj ponosa da budem ponosan što sam Hrvat i što vjerujem u Boga. Njegova glazba je mene, kao vjerojatno i mnoge druge, potaknula na to da više volimo svoju zemlju, svoju crkvu te da ostanemo vjerni našim korijenjima i našim tradicijama, odbacujući sve ono što je degenerirano u našem današnjem društvu.

Kao što idu i stihovi jedne njegove pjesme; ‘Šutnja je često jača i od riječi, ali pjesma ruši sve!’ tako isto možemo reći i za njega i njegov utjecaj među Hrvatima. On svojom glazbom dopire do dubina čovjeka te budi domoljublje kakvo ne može probuditi niti jedan film ili povijesna knjiga.

Sam Thompson je medijski proganjan već desetljećima. Sudili su mu, prijetili su mu, pokušavali su ga ušutkati, ocrniti na sve moguće načine. Ali nikada se nije predao te je uvijek ostao vjeran samome sebi. Nije odstupao ni milimetra od svojih stavova.

Nakon što je napokon dobio dozvolu za nastup u Zagrebu, njegova veličina je odmah izašla na vidjelo. Rasprodano je preko 500 000 karata. A slobodno možemo reći da postoji još minimalno četveretrostuko ako ne i više ljudi koji nisu došli a veliki su ljubitelji njegove glazbe.

Čim je najavljen njegov koncert, neki od političara su jasno izrekli svoje mišljenje. Ne sviđa im se nastup tog fašističkog pjevača. (Smiješno je i tužno koliko se etikete tako lako dijele okolo. Nazivati nekoga fašistom bez nekog opravdanog konkretnog razloga….????) Mjesecima prije velikog koncerta Thompson je bio glavna tema među medijima. Širila se opasna propaganda. Ljudi su bili zastrašivani kako će među pola milijuna ljudi izbiti veliki incidenti te da će biti mrtvih. Upozoravali su na velike vrućine s obzirom da je srpanj te da je najbolje ostati doma. Ma sve su činili nebi li što više ljudi odgovorili od koncerta. Rađene su reportaže u kojima su se tražile mane Thompsonu i sa sprdnjom se smijali na njegov račun, a njegovu vjernu publiku su nastojali prikazati kao obične divljake, barabe, primitivce.. Smijali su se domoljublju i smijali su se vjeri. Uporno su Thompsona pokušavali prikazati kao drugorazrednog glazbenika čija glazba zapravo uopće nema kvalitetu.

Mali miševi su napali lava. Mediji, novinari se usuđuju napadati nekoga tko je ostvario rezultate u životu o kakvima oni mogu samo sanjati. Thompson je sagradio ostavštinu i postat će vječnim simbolom Hrvatske dok oni; ne znaju im se ni imena i nitko ih nikada neće pamtiti.

Navest ću samo neke od primjera da vidite do kojih granica su mediji bili spremni ići nebi li zastrašili hrvatski narod od dolaska na koncert. Preporučali su u sprdnji kako je obavezno napisati ceduljicu sa svojim imenom i prezimenom te OIB-om kako bi vas se kasnije lakše identificiralo. Ni u kojem slučaju ne voditi djecu na koncert jer će biti pregažena kada horda divljaka u crnome krene nekontrolirano trčati okolo. Čak su napisali i članak o jednoj ženi koja se žalila na koncert kako neće moći u miru spavati tu večer jer se sutra diže na posao.

Najave za koncert su izgledale kao apokalipsa. Tko preživi pričat će. Takav se dojam dobivao iz medija.

Koliko god su pokušavali, nisu uspjeli u svome naumu. Došao je 5.srpnja i pola milijuna ljudi je odlučilo doći na zagrebački hipodrom. Kako bi se što lakše omogućio ulazak u prostor hipodroma, grad Zagreb je morao napraviti izmjene u prometu te zatvoriti neke od cesti. Bilo je potrebno omogućiti da pola milijuna ljudi može doći te kasnije otići. Zadatak nije bio nimalo lagan, ali službe su svoj posao odradile besprijekorno.

Među publikom je bilo mladih, starih, djece, čitavih obitelji i ljudi svih dobi i uzrasta. Iako je bila ogromna gužva, važno je napomenuti da se nije dogodio niti jedan jedini incident. Nekolicini ljudi je pozlilo od alkohola i vrućine, ali njima je pružena medicinska pomoć te su prošli bez ikakvih posljedica. Bilo je uistinu zadivljujuće doživjeti toliko veliku masu ljudi koji su došli zbog samo jednog cilja. U zraku je vladalo jedinstvo te su svi pazili jedni na druge da se ništa ne dogodi.

Marko Perković Thompson nakon što je izveo uvodne pjesme koje su bile obilježene zapanjujućim specijalnim efektima, obratio se publici uz kratak govor u kojem je cijelu Europu pozvao natrag da se vrati svojim kršćanskim korijenjima.

Izvedba je prošla vrhunski te smo za vrijeme koncerta imali priliku svjedočiti dron show-u. koji se događao na nebu. Bio je to spoj zaista nevjerojatnih slika koje se zablještile u tami večeri nad cijelim nebom te ih se moglo vidjeti iz čitavog Zagreba.

Nakon tri sata pravog spektakla, ljudi su polagano krenuli svojim kućama te je svih pola miljuna ljudi uspjelo izaći sigurno kao što su i ušli unutra.

Rezime, koncert je prošao bez ikakvih incidenata a to je bila pljuska u lice svim medijima koji su mjesecima zastrašivali građane kako će na koncertu biti mrtvih.

Mladi i stari su pjevali i zabavljali se, a mala djeca su sjedila na ramenima svojih očeva i pjevala su i njima dobro poznate pjesme. Na koncertu su se dogodile i prosidbe koje su zabilježene kamerama.

Nakon velike pobjedr jednog domoljubnog i kršćanskog pjevača i njegove publike, odnosno Hrvata, medijima nije ostalo ništa drugo nego ono što najbolje znaju, a to je ocrniti nekoga. Krenule su propagande kako je taj koncert zapravo najveći fašistički skup održan u svijetu nakon II.svjetskog rata. Srpski mediji su prozvali sve polaznike koncerta ustašama. Mnogi europski mediji, izmanipulirani od strane lijevih medija su isto obavještavale o fašističkom događaju. Kada samo pogledate snimke koncerta i vidite ona mlada zagrljena lica i roditelje sa svojom djecom kako pjevaju, te samo malo obratite pozornost na tekstove pjesama, brzo ćete shvatiti da to nema apsolutno nikakve veze s fašizmom. Osobno sam bio na koncertu i mogu potvrditi da je vladala atmosfera ljubavi i jedinstva. To je svakako bio događaj koji ostavlja vječni utisak na vas.

Ono što je bitno, a to je da se mora odati počast Marku Perkoviću Thompsonu. Nakon više desetljeća progona i cenzure, on je ostao sasvim svoj te nikada nije dozvolio da ga svi razni vjetrovi koji pušu sa svih strana imalo pokolebaju. Čvrsto je ostao stajati na svojim nogama i zadržao je svoje stavove i stil. Nije se trudio prilagoditi nekome već je ostao vjeran sebi i svojoj publici, a to je u konačnici i njegova istinska veličina i razlog zašto ga ljudi vole.

Slike koncerta:

Dron Show: